Osnovna škola "Antun Mihanović" Slavonski Brod

Jazz ba? Jazz ba?

  U organizaciji Društva Naša djeca četvrti razredi naše škole (provukli su se i nečija starija braća ili sestre) te OŠ Vladimira Nazora 28. lipnja 2009. u 22h autobusima su krenuli prema brodskom odmaralištu u Starom Gradu na Hvaru. Napetost se nekako smirila tog dana tek kad su na tv- u navečer prikazivali Harryja Pottera. Kovčezi su nam bili preteški. Skoro smo cijeli ormar premjestili u njih. Oprostivši se od roditelja, krenuli smo autobusima. Ljetna avantura je mogla početi.

 Cijelu noć tijekom putovanja smo brbljali. Ujutro smo u Splitu presjeli na trajekt i... eto nas, Stari Grade! U sobama nas je bilo po desetak. Brzo smo se raspakirali, ručali i išli na kupanje. Učitelj plivanja nas je dočekao na plaži kako bi provjerio znamo li plivati. Odredio je tko su plivači, a tko neplivači koji su narednih dana s njim učili plivati. 7. dan našega ljetovanja gotovo su svi oni dobili diplome jer su svladali osnove plivanja.

  Dnevni raspored je uvijek bio isti. Budila nas je pjesma na razglasu, slijedio je doručak, odlazak na plažu (i to do one 3. do koje se duuugo pješači). Vraćali smo se brodicom, ručali, odmarali. Popodne smo išli na bližu plažu. Prvi dan nam je učiteljica pokazala grad tako da smo onda poslije večere mogli sami ići van.

  Svaku večer u 21h smo imali organizirano druženje. Prvu večer rasplesani ponedjeljak, utorak i četvrtak štafetne igre,u srijedu karaoke, u petak izbor za miss i mistera ( oboje su bili iz naše škole!). U subotu se održao strava party koji je bio najbolji večernji događaj po mišljenju većine djece.

  U petak, 3. srpnja smo išli na izlet u Hvar. Posjetili smo Hvarsku tvrđavu (fortica ili čitadela), Hvarsko pučko kazalište, a u katedrali Sv. Stjepana I. primio nas je sam biskup Slobodan Štambuk.

  Osmi dan ( 7. srpnja) krenuli smo kući. Prvo trajektom do Splita pa autobusima do Broda. Putem smo se zabavljali prepričavajući zanimljive događaje tijekom ovog ljetovanja. No, vjerujem da su ipak svi jedva dočekali da vide nasmijana lica roditelja, braće i sestara te u svom srcu šapnu: Dome, slatki dome!

  Magdalena Krajinović, 5. d