Knjižnica je ustanova u kojoj se prikuplja, sređuje, obrađuje, pohranjuje i daje na korištenje umnožene duhovne proizvode. Pojam se odnosi na zbirku građe, prostor u kojem je građa smještena ili nakladničku cjelinu. Za najstariju knjižnicu smatra se knjižnica egipatskog cara Osimanziosa, koja se nalazila, po mišljenju jednih, u Memnoniumu, ili drugih - u Rameziumu, u Memfisu. Najpoznatija egipatska biblioteka je čuvena Aleksandrijska biblioteka.
Prve knjižnice nastale su prije više tisuća godina. Pri iskopavanju starog grada Ura, u Mezopotamiji, znanstvenici su otkrili glineni pečat. Bio je cilindričnog oblika s natpisima, i pripadao je prvoj knjižnici.
Već oko 700. godine prije nove ere narod Mezopotamije imao je dobro uređene knjižnice po svojim hramovima i palačama. Knjige su u tim bibliotekama bile glinene pločice ispisane klinastim pismom. Tisuće takvih pločica raspoređenih prema područjima znanosti, činile su zbirke koje su predstavljale prve prave knjižnice. Jedna od njih tzv. Asurbanipalova knjižnica, s oko 22000 glinenih pločica, koja se danas čuva u Britanskom muzeju u Londonu.
I Egipćani su imali knjižnice koje su čuvali svećenici po hramovima. Knjige su bile napravljene u obliku svitaka od papirusa. Najčuvenija knjižnica svih vremena bila je u Aleksandriji stvorena 300. godine prije nove ere. Imala je najmanje 70000 svitaka od papirusa.
Najstarija B. bogoslovskog karaktera je zbirka svetih knjiga kod Hebreja. Njenu osnovu postavio je Mojsije, a zatim se ona dalje razvijala (V Moj. 31, 26; I Car. 10, 25). Istovjetnu ulogu imali su arhivi, nastali kod Hebreja u SZ. Sa širenjem kršćanstva osnivaju se bogoslovske knjižnice pri crkvama, a naročito po manastirima, gde se nalaze prave književne riznice. 1. kao najstarija kršćanska knjižnica smatra se Jeruzalemska biblioteka, osnovana u 3. stoljeću. Najstarija kršćanska B. je Konstantinopoljska, koju je osnovao car Konstantin Veliki. Jedno vrijeme ona je brojala čak 120.000 knjiga, ali je, nažalost uništena u požaru, od kojeg se uopće nije mogla ponovno obnoviti. U doba seobe naroda, mnoge dragocjene knjižnice su nestale.
U srednjem vijeku na Zapadu su knjige sakupljali posebni monaški redovi, naročito benediktinci, a također i neki od papa, kao što su, npr. Nikolaj VI. i Sikst XV. Velike teškoće za sakupljanje knjiga predstavljao je mali broj primjeraka jednog rukopisa, što je uklonjeno pronalaskom tiskarnice. U današnje vrijeme najpoznatije knjižnice na Zapadu su: Nacionalna biblioteka u Parizu (oko 2.100.000 knjiga i rukopisa.), Britanski muzej u Londonu (1.500.000 knjiga i 50.000 rukopisa), Imperatorska B. u Berlinu (800.000 knjiga i 24.000 rukopisa), koliko ima i B. u Münchenu.
Kod specijalno bogoslovskih B., najpoznatija je Vatikanska koja broji približno 220.000 knjiga i 26.000 rukopisa, među kojima i poznati kodeks Biblije iz 15. stoljeća. Prve B. u Rusiji osnivane su pri crkvama i manastirima, pa su i knjige bile crkvenog karaktera. Prva rusku B. osnovao je knez Jaroslav pri crkvi sv. Sofije u Kijevu. Također, velika B. je osnovana i pri Kijevsko-Pečerskom manastiru. U Moskovskoj Rusiji manastirske i crkvene B. odigrale su značajnu ulogu, tako da se u 14. stoljeću pojavljuju čak i opisi pojedinih knjiga. U 17. st. pojavljuju se mnoge privatne biblioteke u Rusiji (Simeona Polockog, Dimitrija Rostovskog, Silvestra Medvedeva), a poslije reforme Petra Velikog pojavljuju se u Rusiji mnoge biblioteke (Tatišćeva, Buturlina, Šćerbatova). U 19. stoljeću poznata je bila Publična biblioteka (oko 1.300.000 naslova i rukopisa), Biblioteka Rumjancevskog muzeja od 1827. (oko 300.000 naslova i rukopisa), B. Akademije nauka 1714 u Kurlandiji., Sinodska moskovska biblioteka (1721), Moskovska tipografska B. od vremena Ivana Groznog, B. kijevske akademije (preko 300.000 naslova i 937 rukopisa), Biblioteka Kazanske akademije, itd.
