Dan 1., 15.4.2013. UPOZNAVANJE
Uf! Cijeli dan sam pomagala tati jer se mama razboljela. Jedva sam čekala da vidim gošću koja će mi doći! Nisam znala ni kako se zove, ni koji je razred… Samo sam znala da je gošća, a ne gost! Na papiru je pisalo da trebamo doći od 15 do 15.30, a mi smo krenuli u 15.15. Došli smo zadnji! Ispred Glazbene škole bili su: ravnateljica Snježana Vinarić, turistički vodič, slovenska učiteljica i djevojčica. Kada smo tata i ja izašli iz automobila, ravnateljica nas je upoznala s gošćom, Laurom. Ušli smo u auto i putem kući moj tata je malo pričao s Laurom. On je bio u vojsci u Sloveniji pa zna malo slovenskog. Šalili smo se. Prvo moje pitanje bilo je: ,,Voliš li One Direction ?“, a ona je rekla da voli! Odmah mi je postala draža! Kod kuće je upoznala moju mamu i brata i zatim smo otišle u moju sobu. Pričale smo na hrvatskom jer mi je ona objasnila da razumije hrvatski jer ljetuje na Krku. Laura ide u 7. razred što je kod nas 6. (oni kreću u školu sa šest godina). Vrijeme brzo prolazi kad se zabavljaš, stoga smo se tako u 17 sati počele spremati za premijeru predstave ,,Šegrt Hlapić''. Na predstavi nam je bilo zabavno. Poslije smo išli u dvoranu Vijuš! Zaspale smo oko 23 sata, a dok smo ležale, objašnjavala sam Lauri tko je bila Ivana Brlić-Mažuranić i tko je šegrt Hlapić. Shvatila je i naučila je što znači ''skužila''. Prva slovenska riječ koju sam naučila bila je FANT (dečko).
Dan 2., 16.4.2013. OBILAZAK GRADA
Jutros smo se jedva ustale! Kasnile smo. Opet. Sljedeća destinacija bila nam je Tvrđava Brod, Glazbena slušaonica. Zabavile smo se jer je program bio zanimljiv. Učenici Glazbene škole uz glumu, pjevanje i sviranje predstavili su nam priču o šegrtu Hlapiću. Slobodno vrijeme odlučile smo provesti u ,,Puslici'' na sladoledu. Kada smo završile, bilo je vrijeme za izložbu i edukativno-odgojnu radionicu ,,Željezni dječak protiv hrđe vremena''. Svidjela mi se jer je čovjek, koji je inače po struci zavarivač, od željeznog otpada izrađivao likove i isječke iz priče ,,Šegrt Hlapić''. Nakon toga voditelj je uručio nagrade gostima iz Celja. Napokon smo išli u ,,OŠ Hugo Badalić'' na ručak. Poslije ručka išli smo u Brodsku Varoš vidjeti rode Malenu i Klepetana te još jednom poslušali tu dirljivu ljubavnu priču. Išli smo i u Osnovnu školu „ Ivana Brlić Mažuranić“ i divili smo se lijepim likovima iz njezinih bajki koje su učenici sami naslikali. Također smo otišli u Tvrđavu Brod te nam je naša bivša učiteljica Sanela kratko ispričala povijest grada Slavonskog Broda. U slobodno vrijeme išli smo u dvoranu „Vijuš“ te smo se putem sprijateljile s još dvije djevojčice: Lanom iz Hrvatske i Leom iz Slovenije. Od 20.00 sati smo uživale u Mjesnom domu „Josip Juraj Strossmayer“ na „TOP DANCE PARTYJU“ sve do kasnih večernjih sati. Kad smo došle kući, brzo smo legle i još brže zaspale!
Dan ., 17.4.2013. ODLAZAK
Jutro! Odlazak! Još uvijek mi ne ide u glavu da je sve gotovo. Tek smo jučer postale bliske, a sad… Ma dobro, imamo još jedan cijeli dan pred sobom! Prije no što smo krenule, Lauri sam poklonila majicu na kojoj piše „Restoran Robi“, zahvalila mi je i rekla da se na slovenskom restoran kaže RESTAVRACIJA. Oko 9 sati došle smo na parkiralište KKD „Ivana Brlić Mažuranić“gdje je Laura ostavila svoje stvari. Dok smo čekali da se svi skupimo, upoznala sam još dva dečka: AndražA i NikA. Pričala sam s njima cijelim putem do muzeja brodskog posavlja. Tamo smo bili podijeljeni u dvije skupine. Laura je bila u jednoj, a ja u drugoj s: Lanom, Leom, Andražom, Nikom, Izom, Evom… U muzeju su nam prvo objašnjavali što rade arheolozi, a onda smo gledali nakit, grobnice i oružje iz prapovijesti. Nakon toga smo sišli u podrum i tamo nas je dočekao čovjek koji nam je rekao da on nakon pronalaženja grobnica i posuda lijepi dijelove koji su otpali. Najzanimljivije nam je bilo poslije toga kad smo otišli u radionicu. U radionici su nas dočekale polupane keramičke posude koje smo morali sami slagati samoljepljivom vrpcom. Opet slobodno vrijeme! Šetale smo Korzom i sreli mog strica koji nas je počastio sladoledom. Dok smo pojele sladoled, morale smo se vratiti na parkiralište gdje nas je čekao put za Osnovnu školu „Dragutin Tadijanović“. Tamo smo imali ručak. Nakon ručka otišli smo u školsku dvoranu i igrale odbojku. Iza i Eva su djevojčice koje također treniraju odbojku. Lijepo smo se zabavljali kad ono ŠOK!! Učitelji govore : „GREMO (idemo)! Gosti odlaze za Celje. Dugo smo plakali. Bilo mi je jako lijepo jer sam upoznala nove ljude,novi jezik i kulturu. Htjela bih i ja otići u Celje, ali za nekoliko godina. Ima vremena….
Doris Marić,6.d
