Dragi Siniša,
Dan je sjećanja na žrtvu Vukovara. Vukovar, tvoj grad. Danas je Hrvatska u tugi, u žalovanju za tobom, tvojim prijateljima i suborcima. Vjerujem da su ti tvoji suborci veoma zahvalni na nadi koju si im davao. Mislim na ljude koji su se išli boriti s nadom, vjerom u bolje sutra. To nije samo vojska, već i svaki čovjek koji je doživio tu strašnu stvar- rat. Danas cijela Hrvatska hoda ponosna na njih. Da, Hrvatska. Samostalna država. Vukovar se danas oporavlja. Grade se nove kuće, djeca se opet smiju na igralištima. Danas je Vukovar okupan suncem. Hvala ti , Siniša. Hvala ti što si kroz svoje priče osvijestio nas djecu koja živimo u miru, u samostalnoj Republici Hrvatskoj. Hvala ti što si nam ukazao koliko je važno djetinjstvo i koliko smo sretni što živimo u miru te koliko je rat strašna stvar. I evo, slušamo i ja i moji prijatelji prijenos Kolone sjećanja iz Vukovara. Tebe, Sinišu Glavaševića spominju kao viteza, kao jako hrabrog i odanog čovjeka. Svi su ponosni na tebe. Po tebi se zove i jedna škola u Vukovaru. Ti si uzor svim budućim, a i sadašnjim novinarima i novinarkama.
Barbara Kauzlarić, 6.c
Dragi Siniša!
Jako mi se sviđaju tvoje „Priče iz Vukovara“. Oduševljena sam tvojom pozitivnošću. Divim ti se što se u takvim teškim trenutcima pada Vukovara nisi predao i pobjegao. Dapače, pisao si priče ispunjene ljubavlju i kao novinar se borio šireći istinu o Vukovaru.
Tvoja dobrota i hrabrost su me se dojmile. Postao si mi uzor. Jako mi je žao što i svojim neprijateljima i svima kojima je srce hladno nisi bio uzor i što se nisu otvorili ljubavi… jer da jesu, možda bi danas i ti bio s nama.
Tvoja hrabrost da ostaneš u borbi za Vukovar do samog kraja i tvoja vjera u ljudsku dobrotu nisu ti spasile ovozemaljski život. No, ti imaš nešto što nemaju tvoje ubojice – spomenik u srcima svih Hrvata. Hvala ti!
Jelena Milić, 6.a
