Osnovna škola "Antun Mihanović" Slavonski Brod

8.a i 8.e razred završili su taj petak, 26.11.2010.g., na zanimljiviji način. Zaputili su se u Udrugu slijepih. Ljudi iz Udruge predstavili su nam svoj projekt Mladi u spoznaji o slijepima. Cijeli program su vodili Mirko Vrlezić , Ivo Jurić i Davor Cindrić uz pomoć volontera. Ispričali su nam svoje osobne priče (kako su oslijepili, s čime se susreću iz dana u dan), koji su najčešći razlozi nastanka sljepoće, prikazali su nam šaljive igrane filmove kako pomoći slijepoj osobi.  Da bi osjetili na trenutak život slijepe osobe ponudili su nam „naočale“ kojima zatamnimo vid. Dobili smo brošure Kako pomoći slijepoj osobi da bude samostalna? Uz koje je u prilogu bilo brajevo pismo. Na kraju smo prošetali Udrugom i razgledali predmete za svakodnevni život i zabavu koje olakšavaju i obogaćuju život slijepih osoba.

   Kako su nas članovi Udruge zamolili da im napišemo i pošaljemo svoje dojmove, podijelit ćemo ih i s vama:

Kad su nam rekli da idemo u Udrugu slijepih, razveselio sam se. Tamo smo došli, sjeli i slušali životne priče slijepih ljudi. Gledali smo prezentaciju i mogli smo se uživiti u ulogu slijepih pomoću naočala. Slijepima je bilo jako drago, a i nama. Po našim osjećajima smo bili jednaki. ( Dominik Oreč, 8. a)

Kada smo išli u Udrugu slijepih, mislila sam: „Što ćemo mi radit tamo?''  Na kraju sam promijenila svoje mišljenje. Bilo mi je jako lijepo malo popričati sa slijepim osobama.Točnije,s Darijom. Slijepi nisu ljudi koje treba sažalijevati. Oni su čak bolji ljudi od nas. Oni vam mogu biti bolji prijatelji. Nakon što su nam predstavili sve i pokazali što su osmislili u projektu Mladost u spoznaji o slijepima, nas par smo ostali,  malo popričati s Darijem. Jako lijepo smo se ispričali i saznali sve i svašta što do sada nismo znali.Voljela bih da mogu više vremena provoditi s njima, zato jer su oni jako dobri ljudi i zavrijedili su našu pomoć.  ( Nikolina Živković, 8. e)

Posjet Udruzi slijepih me se dojmio.Najviše mi s svidjelo kada se objašnjavalo kako se oslijepi. Dobar je bio film Kako pomoći slijepima jer je sniman na duhovit način. ( Josip Briški, 8. e)

Udrugu slijepihposjetili smo u petak 26.11. 2010. Bilo mi je baš zanimljivo i nešto novo sam naučila. Najzanimljvije mi je bilo kada su nam pričali i pokazivali kako su se naučili snalaziti na  računalu, kako se čita brajevo pismo, kako se služe bijelim štapom koji im pomaže u kretanju. Odlično mi je kako su im igre šah, čovječe, ne ljuti se, mlin i pikado prilagođene.(Tea Ivanković, 8. e)

Ovaj projekt mi se jako svidio. Upoznala sam nove ljude i novi način življenja. Upravo ti ljudi su nam pokazali da znaju cijeniti svoj dar života iako im nedostaje jedno osjetilo. Mnogo sam toga pozitivnog naučila od njih, a posebno mi se svidio pristup na koju su nam prepričavali svoj život. Za svaku pohvalu je njihova pristupačnost i pozitivnost jer život ide dalje i treba ga iskoristiti.  

(Martina Filipović, 8. a)

Svidjelo mi se. Divim se tim ljudima jer su snažni i prihvatili su svoju sljepoću kao način života. (Matea Buljan, 8. a)

Meni se svidjela prezentacija. Mislim da bi to trebali češće prezentirati jer se mlade  podučava kako trebamo pomagati slijepim osobama. Stvarno me fascinira život slijepih osoba i kako oni odrađuju svakodnevne poslove. Dosta sam toga naučila i vidjela stvari koje nikada u životu nisam vidjela. Meni je drago što postoje takve udruge jer kada cijeli život gledaš i samo u djeliću sekunde izgubiš vid, to je teško. Moraš se naviknuti na novi život, sve učiti ispočetka, a tu nam pomažu takve udruge kao ova. Ja bih im se još jednom zahvalila na svemu.

(Magdalena Vlajnić,8. a)

 

Pripremile: Tea Ivanković, 8.e i Laura Sekulić, 8.c