Osnovna škola "Antun Mihanović" Slavonski Brod

  Dok nismo u četvrtak, 22.travnja 2010. stigli u Gradsku knjižnicu (učenici 7.d i 7.e razreda), nismo nikad dosada čuli za pisca Vladimira Bakarića, našeg Vinkovčanina. U crnoj bajkerskoj kožnoj jakni i sa šiltericom na glavi brzo nas je opustio te smo shvatili da pred nama nije nekakav štreberski pisac.

  Dosada je objavio devet knjiga za mlade. Prva njegova knjiga Nešto poslije ponoći & Tragom staklene mape iste je godine (objavljena je 2004.) dva puta izdana. U posljednjoj, pod nazivom Opasna potraga, radnju je smjestio u Vinkovce, a glavni likovi knjige su učenici V. osnovne škole koji pronalaze jednu bilježnicu koja ih odvodi u opasnu potragu. Knjigu je posvetio svojoj kćeri Niki i njenoj ekipi.

 Pjevač je grupe tHE KARAMBOL i strastveni navijač NK Cibalije. Svom je klubu za 90. rođendan posvetio roman Ljubav koja ne može proć' s glavnim likovima – navijačima.

Osvojio je razna priznanja (dobitnik je nagrade Mato Lovrak za najbolji roman za djecu i mlade u 2006.) te je uvršten u obveznu školsku lektiru. Knjige su mu prevedene na makedonski, slovenski, engleski i srpski jezik.

  U ležernoj atmosferi nismo se bojali smisliti i postaviti mu koje pitanje. Sve nas je nasmijao Zvonimir Mikić iz 7.d kad je pisca zapitao:

* Jeste li knjige pisali kemijskom olovkom ili na računalu?

  Jako, jako dobro pitanje i nije smiješno pitanje. Pisao na računalu. Svaki od pisaca, a to znam jer smo mi, pisci o tome razgovarali i družili se, ima neki svoj stil kako piše. Ja ne radim unaprijed nikakve koncepcije, skripte ili tako neke stvari kojima se drugi služe. Jednostavno kad priča sazrije ono potpuno u glavi, onda sjednem i pišem. Neke se stvari promijene u tijeku pisanja jer uvijek u tijeku pisanja priče vam nešto novo padne na pamet.

  Kad si rekao za ovo pisanje rukom... Evo, ja ću vam reći, ne znam znate li to ili ne znate, ali jedan od naših suvremenih najvećih književnika, Miro Gavran, on vam i dan danas piše rukom.(smijeh) Zaista piše knjigu olovkom. On uzme papir i piše. No, Miro Gavran danas ima svoje kazalište i svoju firmu, ima svoju tajnicu koja to njemu fino poslije otipka, a ja to nemam pa mi je onda bolje ne raditi dva puta isti posao.

Moje pitanje, koje je pisac dopunio još nekim odgovorima, je bilo:

*Što vas je potaklo da napišete sve te knjige?

  Vidi, kad sam prvu knjigu pisao... zapravo... Jako puno sam knjiga pročitao i nekako sam tražio knjigu u kojoj će radnja teći brzo, koja će imati jako malo opisa. Kad sam bio nekako vaših godina, meni je išlo na živce kad mi pisac opisuje na 20 stranica neke stvari koje bi mogao opisati na 2 stranice. Ne kažem da je moje razmišljanje ispravno. Dapače, vi čitajte naravno sve ono što treba Htio sam napisati knjigu u kojoj se ne može preskočiti 20 stranica pa da ništa nisam propustio. Malo sam takvih knjiga našao. Odlučio sam svojoj kćerki napisati takvu knjigu. To je zapravo bio početak.

  Ja sam to napisao i uvezao onako kao diplomski i stavio u korice. Stavio sam tako uvezanu knjigu u ormar kod mene, u policu sa knjigama i nikada je nisam imao namjeru uopće objaviti, a kamoli napisati drugu, treću i ne znam, danas devetu knjigu. To je onda meni bilo neshvatljivo. Onda je to igrom slučaja došlo u ruke jednom profesoru književnosti koji je to odnio u Maticu hrvatsku. Tamo je to još 9 profesora književnosti pročitalo. Nazvali su me jedan dan i rekli: Mi ćemo ti ovo objaviti. Nisam mogao vjerovati.

  Zašto zapravo prva knjiga ima dvije priče? To su trebala biti dva odvojena romana, zato jer sam ja mislio da nikad više ništa neću objaviti, da mi se sad ukazala prilika da nešta objavim i onda sam ja molio moga urednika da mi objavi obje priče. Ja sam stvarno mislio da nikad više ništa neću objaviti. Eto, tako kasnije ta druga priča je izašla kao posebna knjiga i to je bio početak, a kanije je to nekako samo nastajalo,  ja evo sad imam u glavi jedno 4 priče. Dakle,  za inspiraciju nema problema. Problem je vrijeme-sjesti i to napisati.

Dakle, juriš u knjižnicu, da ga na sljedećem susretu spremnije dočekamo.

Nikolina Živković, 7.e