Gospođa Danijela govorila nam je kako prići slijepoj osobi. Rekla nam je da ne smijemo bezveze vikati i mlatarati rukama po zraku jer slijepa osoba ne zna da se obraćamo njoj. Trebamo prići slijepoj osobi i pitati je treba li pomoć. Ako želimo povesti slijepu osobu, ne smijemo ju primiti za ruku i vući je, jer slijepa osoba može pasti i ozlijediti se. Slijepa osoba nas mora primiti ispod lakta.

Ali postoji i drugi način na koji se slijepa osoba može osloniti, a to je pas vodič. On mora ići na posebnu obuku. Psa se kao štene uzima iz njegove obitelji i stavlja u drugu pseću obitelj. Cijeli postupak obučavanja pasa traje dvije godine. Nakon što pas odraste ide na obuku koja traje šest mjeseci.

Gospođa Danijela rekla nam je da ne smijemo trčati psu vodiču i maziti ga dok vodi slijepu osobu jer će se pas zbuniti i više neće znati gdje mora voditi. Na predavanju je bila i slijepa žena Kristina sa svojim psom Bartom.

Gospođa Danijela rekla nam je kako psi pomažu djeci koja ne mogu osjetiti oblik neke stvari, koja ne mogu brojati i koja ne mogu naučiti raspoznavati boje. Pseći kolačići koji budu u različitim oblicima pomažu toj djeci da ustanove oblik kolačića. Isto tako, pseći kolačići koji su različitih boja pomažu toj djeci da utvrde boju. Ta djeca uče matematiku zbrajajući pseće kolačiće.

Postoji i jedno pismo pomoću kojeg slijepi čitaju. To pismo zove se Brajevo pismo. Ima šest točkica. Pomoću tih točkica slijepi prepoznaju slova. Brajevo pismo može se vidjeti i na kutiji lijeka Andola. Tako smo mi saznali kako možemo i sami pomoći slijepoj osobi, a i kako slijepim osobama pomažu psi.

Melani Mešter, 4.a