Jednog hladnog jutra krenuli smo na Plitvička jezera. Vrlo rano smo krenuli pa su svi bili umorni. Ali prava zabava počela je u busu. Pet sati putovanja prošlo je dok si rekao 'keks'.  Kada smo napokon došli krenuli smo hodati i zatim smo stali i odali čast prvom poginulom branitelju minutom šutnje.  Nakon kratke stanke krenuli smo busom koji nas je odvezao na početak našega putovanja Plitvičkim jezerima. U početku smo išli brzo ali smo polako sve više usporavali. Prolazeći Plitvicama nekima se svaki slap činio zanimljivim,(bilo ih je vrlo malo) a nekima je sve izgledalo jednako. Gotovo cijeli park prošli smo hodajući po uskim gredicama što je za neke bilo zabavno, no neki su jedva čekali da stanu na zemlju.  Nakon 2-3 sata uzastopnog hodanja stigli smo do stajališta za brodove. Kao i obično svi su se htjeli ukrcati što brže, ali smo ipak morali pričekati drugi brod. Nakon vožnje preko jezera Kozak imali smo pauzu i svi smo mislili da je napokon kraj. No tek tada nas je čekalo još strmijeg hoda do najvažnijeg dijela Plitvica, Velikog slapa. Tamo nas je dočekala još veća gužva jer su svi htjeli imati sliku pokraj najpoznatijeg slapa. Dok smo mi nestrpljivo čekali u redu za fotografiju, turisti sa svi strana veselo su nas pozdravljali. No napokon smo krenuli prema restoranu strmim putem koji  je iz nas izvukao još energije. I kada je sva to prošlo ušli smo u autobus i krenuli kući. No sreća je kratko trajali i morali smo izaći van i pogledati ratni muzej na otvorenom. Dečkima se to jako svidjelo i svi su uživali i penjali se na ratne strojeve no cure baš nisu bile oduševljene. Kao i na svakoj ekskurziji najbolji dio je bio u autobusu na povratku kući.

FOTOGALERIJA

                         Martina Bešter i Erna Šarić 6.b