UNICEF-ovom projektu Škole za Afriku naša se škola priključila početkom ove školske godine. Svaki razred je osmišljavao akcije i prikupljao novce za naše vršnjake. 30. ožujka 2011. zajednički se udružila cijela škola u projektnom danu i širom otvorila vrata znatiželjnima. Tjedan ranije su se učenici upisivali u jednu od 27 radionica po svojoj želji i talentu, a neki i već počeli s pripremama. Izrađivali su se plakati, ppt prezentacije, afrički nakit, pribor za jelo od drveta, pisali su se tekstovi, repalo se, pjevalo, plesalo, sviralo, glumilo, raspravljalo, održao se malonogometni turnir, skupljao se novac prodavanjem kolača i nakita.

 Ono što smo pripremali i radili od 9 do 11 sati u radionicama od 11:30 se predstavljalo u školskoj dvorani. Puno učenika je izjavilo da im je bilo zanimljivije na radionicama nego na predstavljanju. Sve nas je zasjenio tamnoputi afrički misionar Josephat iz Tanzanije koji je svirao bubnjeve i otpjevao kratku pjesmu na svahiliju. Jako simpatična je bila zajednička plesna točka svih učenika male škole, a posebno su nas nasmijali i podigli atmosferu predstavnici dramsko-plesne radionice koji su plesali tipičnim afričkim stilom mrdajući kukovima i miješajući stražnjicama. Trebalo je drukčije osmisliti predstavljanje, uz manje plakata i govora, a više glazbe i plesa jer je ipak afrička kultura prelijepa da bi samo pričali o njoj. Na kraju vam prenosimo dva posve suprotna mišljenja o tom danu i jedan roditeljski e-mail koji je to jutro pristigao na adresu škole:

Iako su se otkrili  neki skriveni talenti, nije sve bilo bajno. Kakva neorganizacija i loš razglas! Hvala Bogu što ovo nisu vidjela afrička djeca. Iako ne bi ništa razumjeli, pali bi u dubok plač. Ova naša  OŠ „Antun Mihanović“ sramotno se osramotila. Pravi smo talent za antitalent. No, dok god nema nastave i dok postoji natjecanje iz nogometa, nema sretnijeg od mene. (Bruno Bajan, 8.d)

Dok neki govore da je puno toga bilo neorganizirano, ja mislim da nije važno kako smo predstavili svoj rad. Važno je da smo razumjeli kako je našim vršnjacima u Africi i da smo se zabavili. U svijetu svake sekunde netko žali što nije dobio nove tenisice, a u isto to vrijeme u Africi svake sekunde netko umre od gladi. (Magdalena Vlajnić, 8.a)

Poštovani,

Opet ste nas sve u kući zaigrali.”Afrika je moja spika”, čujem klince kako se s radošću pripremaju za sutra. Dali ste jedan novi pogled, dali ste izazov, a već sam uvjerena ovaj tren da će sutra sve biti savršeno. Podržavam sve što dajete djeci, a osmjeh koji im danima sjaji na licu, znak je da im dajete nešto plemenito, zdravo i uzbudljivo.

Afrika tamna ko noć

ima čudnu moć.

Afrika je cool,

Afrika je mrak

U školi Mihanović

živi je svaki đak!!!!

Sa štovanjem, Ana Jularić-Bilić, roditelj 

                                    pripremili: učenici 8. razreda

GALERIJA SLIKA