Došla je k nama kako bi predstavila svoj novi roman Haj, ja sam online. Susret su vodile tri cekavice sedmašice: Laura Sekulić, Maša Matić i ja. Donosimo dio našega razgovora s književnicom

*Mislite li da će naslov knjige privući mlade?

Ja se nadam da hoće,odnosno moje iskustvo je da ih je već privukao.Moj jedan prijatelj je rekao kako većina pisaca za djecu piše o svome djetinjstvu, da nema mnogo knjiga o načinu odrastanja sada. Ovo je knjiga o vašem djetinjstvu, zato se nadam da će knjiga „Haj, ja sam online“ postati ne samo moja nego i vaša knjiga.

*Jeste li na temelju svog iskustva napisali ovaj roman?

U romanu ima i kriminalističkih,pustolovnih, a ima i ljubavnih elemenata. Kad pišem roman, uvijek se za njega puno pripremam.Tako da sam pročitala knjigu o opasnosti na internetu i pročitala što mediji pišu o tome.Onda sam se ja upustila u tu avanturu, napravila sam profil na facebooku, na forumu.Tako da sam ja provela sate i sate pred kompjuterom i polako postala ovisnik.

*Iskazujete li jednim dijelom sebe i svoje ideje kroz Gizma i njegov život?

Naravno da pisac, u svakom romanu, djelomice iskazuje svoje ideje, ali isto tako mora imati sposobnost upuštati se u neke sasvim drugačije likove. Kad sam počela pisati ovaj roman, bila sam spremna popljuvati internet, ali kad sam se upustila u virtualni svijet, ovaj roman je ispao drukčiji. Pokazala sam lijepe stvari, ali i neke nevolje druženja na internetskoj mreži.

*Imena su neobična, zašto?

Književnost mora biti zanimljiva. Ako knjige moraju biti zanimljive, onda su svi detalji važni, važno je kako se likovi ponašaju i zovu.

*Kako ste u knjizi mogli uvjerljivo i logično gledati i rješavati probleme s muškog stajališta, a vi ste žena?

Uvijek se pokušavam uživjeti u  lik kojeg opisujem. Nije važno je li to muško ili žensko, mama ili tata, Gizmač ili Foxy Lady. Nastojim svakoga razumjeti, ući u njihove glave, u njihov način razmišljanja.

*Kako uspijevate u vašoj karijeri izgraditi neutralan teren za vaša djela?

Ja stvarno imam sreću, da se moje knjige sviđaju i djeci i odraslima.To je za mene jako dobro.

To se jako rijetko događa.Kako mi je to uspjelo, ja to u stvari ne znam.

*Čitajući vaš roman, doživjele smo vas kao modernu ženu. Recite nam vaš životni cilj, odnosno moto.

Ono što želim vama, želim i sebi. Ono što me nosi kroz život je da se djeca, a i odrasli ljudi,  moraju razvijati.Nastojim ići ukorak s vremenom. Nema mladih i  starih ljudi. Stari ljudi su oni koji se prestanu razvijati. Trebamo biti znatiželjni. Ja nastojim biti znatiželjna.

Duboko se nadam da sam moderna i to u svim mogućim aspektima. Voljela bih ustvari da nisam stara osoba.

*Ne mislite li da su ova sva događanja sa Gizmom, preteška za jednog petnaestogodišnjaka?

Ne mislim da nisu preteška, dapače, razmišljala sam da stavim Gizma malo mlađeg.Onda sam se nekako zaustavila na tih 15 godina. Vjerujem da će u 2. i 3. izdanju Gizmač imati sve manje i manje godina.

*Krpica u bolnici. Jeste li možda vi bili u ovakvoj situaciji, i je li vaša škvadra bila uz vas?

Ja sam u svojoj avanturi na internetu upoznala jedno društvo koje mene jako podržava i koje se u velikom broju odazvalo na promociju knjige „Haj, ja sam online“. Bila sam u par situacija, ne baš u bolnici, ali kad su mi prijatelji s interneta pružali pomoć.

*Dok ste bili učenica, jeste li više voljeli pisati ili čitati?

Čitanje i pisanje je povezano. Svatko tko želi pisati, ja mu preporučujem da puno čita.

Književno carstvo je predivno, i ja vas iz sveg srca pozivam da u to književno carstvo uđete. Kad sam ja bila dijete, vrlo sam rano počela čitati. Da nisam počela vrlo rano čitati, vjerojatno nikada ne bih postala pisac.Vrlo sam rano počela i pisati - sa 7 godina sam napisala svoju prvu pjesmu Ti i ja koja je bila objavljena u školskom listu.

*Tko vam je uzor u pisanju, tko vam je najdraži pisac?

Dobro je imati uzore, ali u jednom trenutku pisac osjeti da bi se trebao odmaknuti od uzora, i  da bi trebao pisati svojim rukopisom. Moj omiljeni pisac je M. Bulgakov.